Klasifikacija smeća u stranim razvijenim zemljama postoji već duže vreme, kao što su Nemačka, Švedska i Japan, a klasifikacija smeća ovih zemalja je u relativno zreloj fazi. Naravno, ima zrelih ima i nezrelih, globalna klasifikacija smeća nema jedinstven model, prema nacionalnim uvjetima imaju svoje prioritete. Njemačka je bila prva zemlja koja je uvela ekonomsko zakonodavstvo, sa "kaskadnim" kaznama i dvosmjernim sistemom reciklaže. Japanska odgovornost za klasifikaciju smeća je jasna, postoji savršen sistem nagrađivanja i kažnjavanja, koji se striktno provodi u skladu sa propisima. Švedska je prva zemlja koja je uvela odvajanje i recikliranje otpada putem poreskih zakona i naknada, a sistem odgovornosti proizvodnje je prvi u Švedskoj. Uopšteno govoreći, ova pravila i propisi se razvijaju od opsežnih do novčanih, kombinujući nagrade i kazne, a srž je da se kultiviše svjesno učešće građana.
Njemačka je donijela zakon koji zabranjuje odlaganje smeća po volji i pruža zaštitu preduzećima koja se bave sortiranjem i reciklažom smeća. Preduzeća za reciklažu smeća imaju pravo da ne recikliraju smeće koje nije odbačeno u skladu sa klasifikacijom, a mogu imati i pravo da mu izreknu određenu kaznu nakon dužeg vremena, a preduzeća za sortiranje smeća će dobiti i komunalno smeće. naknada za odlaganje.
Japanska industrija klasifikacije smeća ima bogato razvojno iskustvo, koje se uglavnom sastoji od tri faze, prva faza je klasifikacija smeća, druga faza je efekat klasifikacije smeća, a treća faza je recikliranje smeća. U Japanu se može vidjeti nekoliko kanti za smeće na ulicama, samo je mali broj kanti za smeće postavljen u blizini nekih prodavnica, svrha je da se ljudi puste da smeće odnesu kući, kako bi se osigurala čistoća japanskih ulica.
